Slučaj: Otac dvoje djece brani se od deportacije
Tužitelj, muškarac iz Nigerije, živi u Njemačkoj već nekoliko godina . Otac je dvoje maloljetne djece koja žive s majkom. Majka ima dozvolu boravka iz humanitarnih razloga i ima još jedno dijete koje je njemački državljanin.
Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio je muškarčev zahtjev za azil i utvrdio da nema pravo na zabranu deportacije prema članku 60. stavku 5. ili stavku 7. Zakona o boravku . Muškarac je stoga bio obvezan napustiti Njemačku.
Osporio je odluku i uspješno podnio tužbu Upravnom sudu u Gelsenkirchenu. Sud je zaključio da podliježe zabrani deportacije prema članku 60. stavku 5. Zakona o boravku u vezi s člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP).
Suci su odluku opravdali zaštitom obiteljskog života : deportacija bi djetetu onemogućila život sa svojom djecom i prekršila bi pravo na poštovanje obiteljskog života (članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima).
Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) žalio se na ovu presudu. Slučaj je završio pred Saveznim upravnim sudom (BVerwG). Sud je presudio drugačije. BVerwG je presudio da same obiteljske veze u Njemačkoj nisu dovoljne za opravdanje zabrane deportacije prema članku 60. Zakona o boravku .
Što je zabrana deportacije prema članku 60. Zakona o prebivalištu?
Prema članku 60. Zakona o prebivalištu, nitko ne smije biti deportiran ako bi deportacija kršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) . To se odnosi, na primjer, ako se osoba suočava s prijetnjom mučenja, smrtne kazne ili nečovječnog postupanja u svojoj zemlji podrijetla (članak 60. (5) Zakona o prebivalištu).
Isto tako, deportacija je zabranjena prema članku 60. stavku 7. Zakona o boravku ako postoji ozbiljna prijetnja životu, udu ili zdravlju u domovini - na primjer zbog rata, prirodnih katastrofa ili nedostatka medicinske skrbi.
To znači da se ova pravila (članak 60. Zakona o boravku) primjenjuju samo ako je netko ugrožen u svojoj zemlji podrijetla . To se naziva zabrana deportacije specifična za zemlju odredišta.
Razlozi vezani uz život u Njemačkoj - poput obitelji, integracije ili dobrobiti djeteta - nisu obuhvaćeni člankom 60. Zakona o boravku . Takvi domaći razlozi ispituju se u drugim propisima, kao što je članak 25. stavak 5. Zakona o boravku.
Odluka suda
U svojoj presudi, Savezni upravni sud potvrđuje da se članak 60. stavak 5. Zakona o boravku primjenjuje samo ako je netko u opasnosti u svojoj zemlji podrijetla . Obiteljske ili osobne okolnosti u Njemačkoj ne spadaju u ovu kategoriju.
Nadležno tijelo mora uzeti u obzir takve obiteljske okolnosti, ali drugdje – na primjer:
- prilikom izdavanja upozorenja o deportaciji
- prilikom nalaganja tolerancije prema članku 60a AufenthG-a , ili
- prilikom odobravanja boravišne dozvole prema članku 25. stavku 5. Zakona o boravku , ako je deportacija trajno nemoguća
Što presuda znači za pogođene?
Presuda ima implikacije za ljude koji žive sa svojim obiteljima u Njemačkoj, ali nemaju sigurno prebivalište . Sud je jasno definirao granice:
- Obiteljske veze ili dobrobit djeteta ne dovode do zabrane deportacije prema članku 60. stavku (5) Zakona o boravku
- Međutim, takvi se razlozi mogu uzeti u obzir u drugim postupcima - na primjer, u slučaju dozvole za toleranciju ili humanitarne boravišne dozvole
- Samo opasnosti u zemlji podrijetla mogu opravdati zabranu deportacije prema članku 60 (5) ili (7) Zakona o boravku
Koje alternative imaju pogođeni?
U svojoj presudi, Savezni upravni sud je pojasnio da osobe s obiteljima u Njemačkoj moraju regulirati svoju situaciju putem zakona o boravku, a ne putem zakona o azilu . Stoga oni koji ne žele biti deportirani zbog svoje obitelji mogu koristiti druga pravna sredstva.
Jedna od mogućnosti je odobrenje privremene obustave deportacije prema članku 60a Zakona o boravku (AufenthG) . To znači da se deportacija privremeno obustavlja - na primjer, ako bi dobrobit djeteta ili zajednički život obitelji inače bili ugroženi. To može spriječiti razdvajanje roditelja i djece, čak i ako boravak nije zakonski dopušten.
Ako je deportacija nemoguća ili nerazumna dulje vrijeme, može se podnijeti zahtjev za boravišnu dozvolu prema članku 25. stavku 5. Zakona o boravku . To se primjenjuje, na primjer, ako povratak u zemlju podrijetla nije moguć u doglednoj budućnosti ili ako bi deportacija kršila temeljna prava - poput prava na obitelj (članak 6. Ustava) ili dobrobit djeteta . Ova boravišna dozvola općenito se odobrava ako je osoba već dulje vrijeme tolerirana u Njemačkoj.
U određenim slučajevima može se razmotriti i dozvola boravka za spajanje obitelji (članci 27. – 36. Zakona o boravku) – na primjer, ako partner već ima sigurnu dozvolu boravka . Ovi propisi imaju za cilj osigurati da obitelji mogu živjeti zajedno u Njemačkoj, čak i ako nemaju pravo na azil .
Rezultat
Svojom odlukom, Savezni upravni sud (BVerwG) poslao je važan signal u vezi s tumačenjem zakona o boravku. Obiteljske veze i dobrobit djeteta ostaju važni razlozi za zaštitu , ali ne dovode automatski do zabrane deportacije prema članku 60. stavku 5. Zakona o boravku.
Umjesto toga, moraju se uzeti u obzir negdje drugdje - na primjer, prilikom odobravanja toleriranog boravka ili humanitarne boravišne dozvole.
Presuda znači da će mnogim obiteljima s neizvjesnim statusom boravka u budućnosti biti teže pozivati se na obiteljske veze u postupku azila. Međutim, pravo boravka otvara druge mogućnosti - poput privremene obustave deportacije ili boravišne dozvole iz humanitarnih razloga - za nastavak zaštite obiteljskog života u Njemačkoj.
